|
|||||||
|
|
|
|||||
|
|
|||||||
|
BABUSNICA,
PIROT
|
PESME
Norman Darlington
Norman Darlington, Irska, 1956, (Marulic, Haiku Novine, Haiku Stvarnost, Letni Casi, Hermitage). Sajt: xaiku.com Haiku stihovi: nakon eksplozije
POVRATAK NA POCETAK STRANE POVRATAK NA STRANU POEZIJA (POETRY)
Gordana Culibrk je rodjena 1952. godine. Zivi i stvara u Beogradu. Prozu i poeziju objavljuje u periodici. Zastupljena u antologiji ''Knjizevnici u pjesmama''. e-mail: vasagoca@EUnet.yu
Podji po svetu I pronadji otiske mojih Bosih stopala I neka to budu znaci Nacrtaj mapu tih otisaka I povezi tacke Dobices zanimljivu Slagalicu Koja ima neslucenu snagu
POVRATAK NA POCETAK STRANE POVRATAK NA STRANU POEZIJA (POETRY)
VASA RADOVANOVIC je rodjen 10.2.1961. godine. Zivi i stvara u Beogradu. Objavio je tri knjige pesama:’’Blesav grad’’,’’Boemska prica’’ i ’’Boja, miris, zvuk’’. Prevodjen na engleski i francuski jezik. Zastupljen u vise antologija. Clan Udruzenja knjizevnika Srbije. e-mail: vasagoca@EUnet.yu Draganu Cigicu
Konobare brate ne otvaraj vrata Skrij me pod okriljem ovih mokrih dveri Napolju je besnilo puca brat na brata Napolju su neljudi napolju su zveri
Konobare brate stavi kljuc u bravu Ova cetir stola Tvoja su drzava Usao sam ovde da sacuvam glavu Napolju je zveri nude za badava
Konobare brate zamandali vreme Pokloni mi azil svog mokrog kraljevstva Napolju su razvili radio antene
Slobodne ludake huskaju na zverstva Cuj lavez kerova, dolaze uhode Konobare brate ne daj da me vode
POVRATAK NA POCETAK STRANE POVRATAK NA STRANU POEZIJA (POETRY)
Explo U ljubavi, ponovo sa sobom. Otvoren od uzbudjenja, prepolovljen mnogima i tobom. Zatvoren od ponosa, implodiran. Govorim uporno, ne pevam tebi, hladan umorno, kao ostavljen sebi, prepravljen zauvek u lazi bez milosti, otrovan
oduvek željom da volim. I
čini se na tren sklapam prste da molim, a
onda ledeno sečem, krvožedno solim, da
jače boli!
POVRATAK NA POCETAK STRANE POVRATAK NA STRANU POEZIJA (POETRY)
Tko Sam Ja
Stojim na uglu da mozda neces proci Ne znam tko sam to ja Ti si u velikoj zabludi Tko sam to ja I ne znam...
POVRATAK NA POCETAK STRANE POVRATAK NA STRANU POEZIJA (POETRY)
VOLIO BI...Volio
bi pjesmu da ti pišem, tvoje ime nikad da ne izbrišem, Volio
bih ruku da ti dam, Jedina moja, ne želim da budem sam, Nebo
u tvojim očima, samo
ja da gledam. Gledam
more i zoru što sviće, Vidim
lice i glas što kliče... Daleko
si draga, Ne
mogu ti doči. Daljine
ove vuku i zovu, Daljine
proklete, draga, Tiši
je tvoj glas, sve manje ga čujem, Zovi
me mila, s tobom ja želim. Usnulu
pjesmu ponovo da pjevam, i divne snove s tobom opet da snivam. Gledam
draga, polje vidim, polje zeleno, puno
duginog cvijeća, A
ti u haljini bijeloj, korakom lahkim, U
susret meni... Ne,
to je snivanje nestvarno, daleko, I
tmina ponovo, tupa kiša, Razbija
san posljednji, Uz
kapi prve nestaje san, Ah
– zar ni sna više nemam, Volio
bih da sam s tobom, sada, da
ne sanjam lice tvoje, Da
uz lice tvoje, Bude
i moje. Volio
bih, A
toga nema, Volio
bih draga...
POVRATAK NA POCETAK STRANE POVRATAK NA STRANU POEZIJA (POETRY)
PROŠLOST
Zašto
prošlost tako boli? Zašto
su mi teški snovi? Neko
prošlost mnogo voli, Neko
mrzi, Neko
se njome ponosi. A
prošlost , eto- Čudna,
daleka, Sobom
je čovjek vjećno nosi, Kao
sliku dragu, Kao
životnu tajnu. Prošlost
moja, čovjek je sneni, Hitrim
korakom hodi, Putem
koji kraja nema. Prošlost
nemati, Izgubiti
blago svoje. Što
sam više živ, To
je prošlost veći div. Da
li se prošlost vratiti može, Ne,
jer život kao rijeka teće, Sjećanja
ona naša nosi, Život
guta, čuva, Prošlost
se uvijek za nama šunja...
POVRATAK NA POCETAK STRANE POVRATAK NA STRANU POEZIJA (POETRY)
TAMA Hodala
je... Ni
riječ nije rekla. Ni
misao pomislila. Samo
je hodala i odlazila. Sjena
je pala na žutu kapuljaču i
dotakla joj vrat. Uplašila
se, suza je krenula. Hodala
je u daljinu. Nisam
ju poznavala, a
gledala sam ju i
pomišljala na cestu koja nestaje. Ona
odlazi s njom, vodi
me očima dubokom šumom. Ne
smijem ići s njom, moram
ostati. Vuče
me i hoda dok
pod njezinim nogama hodaju anđeli. Čuje
se zvuk vjetra, a
ja moram stajati. Ona
razmišlja da skrene s puta i
oslobodi se. Ja
joj želim pomoći. Ali
tama nas drži za ruke. Predaje
nas vječnim odajama ljepote. ON
JE SAM Vijori
znak na planini, visokoj
planini pokrivenoj snijegom. Vidi
se bistro da tuče svom snagom suprotnu
stranu. Da
plače, jeca, ludi u
svom neshvaćenom umu. Gleda
kako prolaze pokraj njega posljednji
trunci sjaja. Ne
može izdržati bol koju
osjeća na duši. Pokušava
letjeti, trga
se, trga
vrhove svojih krakova iz
snijega. Moli
nebo da ga spasi, boji
se smrti. Širi
ruke i predaje svoj duh vječnim
sluškinjama savršenstva. On
odlazi bez riječi. Samo
poklanja pogled pun nadanja da
će se vratiti. No
nikada se više ne vrati i
vječno ostane sam.
POVRATAK NA POCETAK STRANE POVRATAK NA STRANU POEZIJA (POETRY)
Pocetak
Ne volim početke! Suviše su isti ti bedni treptaji duše što se bori da pronadje sreću, da odagna misli sto unište svaku nadu što se stvori.
I čemu počeci? Otkud njima vreme? Zar nije sav put samo jedna staza? Samo je trenutak kada sve uvene! Sve je zaledjeno još od prvog mraza!
Ne volim početke! Al' kad Sunce grane ja mu pružim ruke i zatvorim oči; mislim: izbledeće ožiljke i rane i obasjati stazu kojom kročim.
I rodi se želja, od mene je jača, za samo još jednom, ona ista varka; Za pokušaj jedan, zbog bola i plača, beg bar na trenutak iz večitog mraka.
Mami me sloboda! I popustim često; jer mračna je tuga, ni dodira nema, zaboravim ko sam i gde mi je mesto, poverujem: nešto novo mi se sprema.
Ne volim početke! Nije što su isti! Nije ni zbog kraja, mada uvek patim. Ne volim što želim, što mi gore misli i što da postojim tada uvek shvatim.
POVRATAK NA POCETAK STRANE POVRATAK NA STRANU POEZIJA (POETRY)
Jadran Zalokar, haiku stihovi iz zbirke "Dah mora" Nepovjerljivo
gleda Sad
ovdje živi Ne
znam vise Blagoslov. U
osvit zore Rukama
POVRATAK NA POCETAK STRANE POVRATAK NA STRANU POEZIJA (POETRY)
Pjesme iz zbirke poezije PETA RIJEKA/Borivoj Bukva/Rijeka, 1996./
POVRATAK NA POCETAK STRANE POVRATAK NA STRANU POEZIJA (POETRY) Dragoslav Simonovic dragslav@hotmail.com H to gO2
Kap vode
Jedna kap
koja nas deli ili spaja? Kap vode Ogromna kao okean Neophodna kao pupcana vrpca Ti, daleka kao Indija Bliza kao sijamski U jednoj kapi koliko suza toliko radosti Samo jedna kap kako da plivas? Mrdnemo li se naglo Razidjose se kontinenti Nastase planete Ostanemo li predugo ovako podavicemo se I plovimo Plovimo u zamisljenom brodu i zamisljenom pravcu I plovimo pomeramo jedra Cekamo povoljan vetar Jedna kap! A toliko mokri Nekad samo vlazni Nekad kao poprskani Nekad malo pokisli Ponekad skroz okupani Nekad popisani Nikad suvi Na jednoj kapi - dva pola plus i minus muski i zenski severni i juzni i struje, virovi, sezone, sante leda i monsunske kise I ne treba nam ni vazduh ni zemlja ni vatra samo kap vode i ljubav Kao dvocelijski organizam u rastvoru ljubavi Jedna kap ! Kao medium za osmozu Neophodan za simbiozu Jedna kap vode dovoljna za zivot ! I sta je u kosmosu jedna kap vode I stacemi kosmos bez nje? I neka je malo hladno Samo da ne ispari End of Poetry izraziti osecanja? recima neznacenja ionako ne cujes! Muk spolja Muka unutra sablast rezi tupost reze cuti ? ili bezi od tisine? jaki otkucaji znas, to vise tvoje srce nije samo pumpa a vreme izmedju dva otkucaja, citava vecnost za tren … pozelis da stane, onda jedva cekas sledeci otkucaj ritam! ne ritam zivota Muka i Muke ne uzdises vise dises sporije i sporije kao da vezbas vazduh je prejak lagano zaklapas oci pa se naglo trgnes pitas : dal je proslo sekund, minut, noc ili nedelja ili mesec toliki je san skvrcis, smanjis se toliko da je dusa veca od
koze otkrivena, nezasticena, preosetljiva svaki pokret, dodir, ostavlja oziljak dlake kad rastu, urastaju u dusu bolno prestanak od osecanja ostale, ose od uzivanja, uze od cinjenica, cini od radosti, rad od smisla ostalo be od razumevanja, puki razum Muk i Muka koga da krivis sem srce sto kuca koga da cuvas sem bolnu dusu jadni crvi koji ce ovo srce da jedu i telo koje nasledi ovu dusu hm, trne ti ruka Neko te voli tiho cujes li ?! POVRATAK NA POCETAK STRANE POVRATAK NA STRANU POEZIJA (POETRY)
Tatjana Debeljacki, iz knjige "Kuca od stakla" Koliko sam puta ponizila sebe? Klečala, puzala, tragala za ovim, ođeknula je moja suvenirska sreća! Pomalo nesigurno, pomalo varljivo, nikada se ne zna koliko ona traje. Predajem ti dva hladna kamena, moje hladne ruke, stidljivo lice. Objavi ovo na stakleno zvono!
Tatjana Debeljacki Meni je muka od samog početka, meni je svejedno do samog završetka igre. Izgubili su je. Šta je sa drugim čovekom? U dvadesetom poglavlju u samom redu njega izda golo lice. U dvadeset i trećem poglavlju, bilo je zbogom. Isto lice pod šeširom, golo lice. POVRATAK NA POCETAK STRANE POVRATAK NA STRANU POEZIJA (POETRY)
OCI Videh te oci.
Nekada su dobrotom sjale
POVRATAK NA POCETAK STRANE POVRATAK NA STRANU POEZIJA (POETRY)
Kap I U
razmazanom trenutku II Talasna
porozna misao III Sitnim
korakom studenim IV Istim
trikom gubim sada – U
novom polo`aju V Sitni su
to pomaci Iz
naru~ja trena
Lelujavi koraci
Nad ovom
lavinom slutwi pogled
satkan modrinom stremim
`urno nehajnim prezirom lelujavim
kontinuumom dozivam
dodire i note
flaute treptaje
razma`ene vernosti nadahnute
linijom no}i i dana. Lice
razjeda po~etak stra{noga ote`ano
tobom od
prete{kog po~etka pod
pla{tom fewera izbegavan
u ogledalu i rasejan
ti{inom mrtvaca izlivom
samrtnika stojim u
me|u prtostoru. Tra`im te
zatverenih o~iju u
zamrznutom vremenu i
ohladnelim pogledom ustalasanih
nadahnu}a. Padam
korakom nespretnim nespokojnim
talasom razbijen kristal
sawivih ideja skriven slu~ajnim pogledom.
POVRATAK NA POCETAK STRANE POVRATAK NA STRANU POEZIJA (POETRY)
Dejan Milanovic TRI JE SATI DAVNO PROSLO CEKAM NOVA MAJSKA JUTRA SVE JE PROSTO-JEDNOSTAVNO CEKAM VALJDA, BOLJE SUTRA. TRI JE SATI PROSLO DAVNO NERVIRA ME SAT STO KUCA U ZIDOVE BULJIM ZALNO OD MUKE MI GLAVA PUCA. LEZIM MRTAV, LEZIM HLADAN DOK MI PAMET NEGDE LUTA ZELUDAC MI MNOGO GLADAN HOCE SRCE DA PROGUTA. DOK UZDISEM PREDUBOKO I DOK PSUJEM SVE NA SVETU NA POLA MI KOPLJA OKO CIGARETU PALIM PETU. I DOK VRTIM JA DRUGU STRANICU I DOK TRAZIM NEKE NOTE LAKE PRVU BORU OSECAM NA LICU I PRVI PUT SLUSAM NARODNJAKE. CEKAJUCI JUTRO, JUTRO NOVOG DANA, HARMONIKA MENI DUSU CEPA SLUSAM SEMSU, SLUSAM I SINANA DOSLO BRATE VREME DA SE KREPA. SAMO SLUSAM, NI DA PISNEM ZA PEVANJE NEMAM SLUH A DODJE MI SAD DA VRISNEM DA PROBUDIM SAV KOMSILUK… TRI JE SATI DAVNO PROSLO I CETIRI BOG TE JEBO JUTRO BI MI DOBRO DOSLO, AL’ JE MOJE CRNO NEBO. VRTI MI SE KUCA CELA DOK POVRACAM U LAVORU PICA SU MI SVA PRESELA ETO TAKO CEKAM ZORU!!!
|